Eugene Rousseau

Eugene Rousseau (1932. Blue Island, Illinois) studirao je kao Fulbrightov stipendist kod Marcela Mulea na Pariškom konzervatoriju. Titulu doktora stekao je 1998. godine nastavljajući studij na Sveučilištu u Iowi u razredu Himiea Voxmana.
Od svog prvog nastupa u Carnegie Hallu 1965. godine, Rousseau je nastupao diljem Amerike i na svih pet kontinenata. Bio je među prvima koji su održali solistički recital na saksofonu u gradovima kao što su Pariz, Berlin, Beč, London i Amsterdam.
Svirao je s Minnesota Orchestra pod vodstvom Leonarda Slatkina, s Pan-American Festival Orchestra pod Lukasom Fossom, s Indianapolis Symphony s dirigentima Raymondom Leppardom i Phillipeom Entremontom, s BBC Orchestra iz Londona, s Janáčkova filharmonie iz Ostrawe, (Republika Češka), sa Simfonijskim orkestrom iz Praga, s Kanai Philharmonic iz Osake, čileanskim Santiago Philharmonic i mnogim drugima.
Sveučilište Indiana, gdje je predavao od 1964. do 2000. godine, dodijelilo mu je titulu Zaslužni profesor emeritus. U jesen 2000. godine započeo je s radom na University of Minnesota School of Music, a iz 1993. godine nosi titulu počasnog profesora Praškog konzervatorija.
U razdoblju od 1991. do 2001. godine držao je godišnje majstorske tečajeve na salcburškom Mozarteumu obilježivši tako početno razdoblje studija saksofona na toj instituciji.
Rousseau je praizveo brojna glazbena djela napisana za njega, a u katalogu njegovih snimki nalazi se više od dvanaestak gramofonskih ploća.
Godine 1972. korporacija Yamaha iz Japana izabrala ga je za vrhovnog konzultanta za istraživanje i razvoj saksofona.
Eugene Rousseau je izučavao i istraživao umjetničke i akustičke karakteristike usnika za saksofone, razvijajući i nadzirući posebnu klasičnu i jazz proizvodnu liniju usnika koja nosi njegovo ime.
Godine 1969. bio je suosnivačem Svjetskog saksofonističkog kongresa.
Profesor Rousseau napisao je brojne školske priručnike i pedagoška djela od kojih su mnoga objavljena na francuskom, japanskom i njemačkom jeziku.